mjesto:zauzeto

utorak, 12.09.2006.

odgovor kruga

kolone izgubljenih jecaja
što vape za trajnom radošću
štropoću bistrom rijekom.
misao ih vodi da dovest će ih do netaknutih stijena
al' ona vala nema, samo mali kamen na dnu toka.

bez tereta štropoću, al' i dalje tuguju.
duboko tonu.
oštri glas probija bisere što sunce joj poklanja
kap po kap, radost njene bistrine ih osvaja.

prevareni su jecaji što su tragali za srećom.
najtužnija je rijeka koja zna teret svoga kraja.
svakog trenutka nestaje u zrnima soli,
jer ona teče i teče i nemože stati.

sad jecaji su nošeni valima snažnim
do stijena što razaraju svu tu bol.
sad oni će živjeti oplakujući rijeku
dajući joj trag mora u suzama svojim.

12.09.2006. u 16:10 • 20 KomentaraPrint#

utorak, 05.09.2006.

ANIMA(L)

-Ogledalce, ogledalce! Reci mi tko najljepši na ovom svijetu je?
-Ti Vjero najljepša si! Utjeha na putu do ponora, popločanom užarenom lavom.
Ti najjača si od svih boraca ispisane povijesti. Vrijeme je nastupilo kad se borba naziva "Prošlost", ali Tebe Najljepša iskorištavaju. Zar ne vidiš?

-Ogledalce, ogledalce! Tko najljepši na ovom svijetu je?
-Ti Srećo najljepša si kad osmjeh namamiš na izgubljeno lice luđaka.
Ti koja daješ više a ništa ne dobivaš. Opstaješ dok Te nevjerica sputava.
O, Najljepša! Hipokriti drže noževe u rukama i polako umireš.

-Ogledalce, ogledalce! Reci mi tko najljpši je?
-Ti Sudbino najljepša si. Maćeho svjetskih pokornika. Na koljenima trpe zbog tvoje pronicljivosti.
Najljepša! Postala si riječ na papiru, filozofija fobične budućnosti i svi te preziru.

-Ogledalce, ogledalce! Reci tko najljepši je?
-Ti Dobroto najljepša od svih. Mirni vulkan na pragu erupcije. Zlatno sunce u postelji snijega.
Velik si pojam postala, ali Tvoje ime znaju samo nihilisti.

-Ogledalce, ogledalce! Tko najljepši je?
-Ti Pokoro najljepša si, što izbavljaš grešne duše iskvarenog čovjeka.
Duša iskače u kutku sobe, a Ti postaješ predmet plakanja, samosažaljenja i otplaćivanja grijeha.
U laž se pretvaraš, o Najljepša jer sve manje kutaka ostaje.

-Ogledalce, ogledalce! reci mi tko najljepši na ovom svijetu je?
-Ti Zlobo najljepša oduvjek bijaše i jesi. Ti! Gnusno derište ogarničene misli.
Ti! Pohlepni oče svih ratova i bijede. Ti! Bolesti srca, Požudo i Apokalipso života.
Tvoja vlast se širi brzinom zvuka. Uživaj, jer nećeš nestat.
Premalo je snage u čovjekovom tijelu i premalo volje u pokolebljivom srcu.
Vodiš animalne prikaze koje ne žele okrenuti glavu.

05.09.2006. u 11:27 • 11 KomentaraPrint#

četvrtak, 27.07.2006.

Zvijer među pitomim sisavcima

Samodopadnost u njenom prodornom pogledu ne otkriva ništa osim svjesti okrutnog postojanja,teške borbe i pretrpljenog gubitka. Njena ljepota nije dostojna prekriti snagu nedefinirane misli, a jedna je od najljepših. Pratvar njenog postojanja nije fizički spoj dvaju genetski održivih bića, to je volja za egzistencijom osjećaja što ih usađuje u sebe. Rijetko vidljiva emotivnost uvijek je prisutna na vršcima živaca njenih lepršavih ruku. Ne dopušta irealnost u svom otkrivanju, ona je nadčovjek vlastitog okruženja. Dovoljan je pakao neznanca da razbije njenae sjajne oči u kristalne komadiće leda! Toplina nikad nije uravnotežena da poteče tuga u slanim suzama sirene vruće zemlje. Tu je dovoljno dugo da kaže živjela sam, ali ne dovoljno dugo da kaže iskusila sam savršenstvo!
Voljena je od prizemljenog čovjeka, voljena je od zatajenog prijateljstva. Ima sve što zadovoljava potrebe tvoje i moje. Ona je nadčovjek! Njeno lice traži viziju koja će biti ostvarena. Nije to utopija, niti iluzija, samo iskorištavanje svakog pokreta, svake misli, i svakog osjećaja. Obuzet je svaki mjehurić kisika u njenim oronulim plućima što dišu sada nepoznatim supstancijama.
Dakako, ona je ovdje, vrlo blizu...
Ona je nepoznato biće koje obožavam!

27.07.2006. u 10:18 • 7 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 17.07.2006.

Nikad nisam pomišljala, da ću biti osuđena.
Kad moje lice sazna ono što nije skriveno.
Daleko sam od onoga, što sam nekad znala.
Daleko od riječi koje bile su istina.
Ja neću nikoga kriviti, osim sažaljenja.
Sažaljenja nad samim sobom..
ovaj put sam ja daleko od njega.
Mogu prihvatiti svaku riječ, koliko god ona oštra bila.
Ali tada želim da moje uši trpe,
A ne tuđe misli nad tobom.
Postali smo ptice različitih godišnjih doba.
Sad osjećam da ti si jesensko lišće koje pada,
A ja zimzeleni bor.
Ono što ti imaš, nikad neću dobiti.
Ponovno se rađa život tvoj, a moj stalan ostaje.



17.07.2006. u 14:57 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 26.06.2006.

sveprisutna odluka

Dopustite mi da vam ispričam priču o svojoj prijateljici.

Izrazito je teško uočiti njen lik. Neki su vidjeli njenu sliku, ali je nikad nemogu prepoznati. Možda je izbjegavaju. Uvijek nezamjetna u vervi natečenih lica, s umjetnim uzdignutim nosevima. Vrlo je borbena. Strpljiva. Mjesecima, godinama čeka da kaže što je toliko grize , da otkrije prave misli, vrijeme za nju i ne postoji. Vječni putnik. Nekad sasvim jednostavne, nekad daleke i složene riječi. Vječno vidljiva tuđim požudnim očima koje je skrivaju iza tamnih ogledala vlastitog srca. Ne bira trenutak da bude prepoznatljiva, drugi je takvom čine. Često nesvjesno, dovodi nekoga do filozofije kakvu ni jedan izanilizirani, zapisani filozof nikad neće doseći. Zaista je sjajna. Posebna je. Mnogi je upoznaju, pruže joj ruku, a ona bezobrazno ostavlja ožiljke. Mnogi je upoznaju, ali teško prihvaćaju. Njen savjet upućen blagim riječima ostavlja nezaboravne posljedice. Pomirila je mnogo izgubljenih ljudi. Otuđila je mnogo beskorisnih ljubavi. Ah, da! Ona zove se Istina.
Oštra u svom izričaju, zlatna u namjeri. Nekad sam je vodila za ruku, napuštala. Sad ona mene vodi, a ja je još uvijek napuštam. Dolazi mi. Na meni je da biram.

26.06.2006. u 20:19 • 21 KomentaraPrint#

nedjelja, 18.06.2006.

mali patuljci kopaju rovove u mome tijelu. tako vrijedni i snažni, istodobno glupi i bezbrižni. umaraju mi neprocjenive sate, otežavaju već ionako sumorne pokrete, a moje riječi su sasvim nestale. drago mi je da nisi tu. nitko nesmije biti kažnjen da trpi tuđi, nesnošljiv prolazak kroz potopljeni brod. želim oprostiti samoj sebi..
ne, snove mi neće oduzeti ..predivni kraj zaborava i želja.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

18.06.2006. u 20:32 • 14 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.06.2006.

dva osmijeha, treći prepuštam Tebi

pisanje ove priče potaknuto je morenzinim komentarom o tri osmjeha, osmijehom prijateljstva moje najbolje prijateljice, osmijehom ljubavi što mi pruža moje drago zlato, pozitivnim i susretljivim komentarima teute i svima ostalima koji nisu škrti pružiti nekome osmijeh.

u suho predvečerje ljetnog dana. gospođica Amanda S., iako je već duboko zašla u četrdesete godine, koja je prezirala instituciju braka i zato se nikad nije udavala, primila je neočekivani poziv od policijskog dužnosnika kako bi trebala doći u mrtvačnicu identificirati tijelo jednog čovjeka, pod napomenom "što je moguće prije". brzim pokretom spustila je slušalicu, naslonila se na kuhinjski stol, vrlo lijepo obrađen, od bukvinog stabla i sklopila oči. srce joj je snažno poskakivalo. njen ljubavnik, inače odvjetnik u uglednoj tvrtki, potapšao je njeno nježno rame, a ona je istog trena požurila van. na njenim rumenim obrazima mogao se razaznati strah. stigavši do mrtvačnice, dva gospodina otpratila su je kroz mrtav i prazan hodnik do predzadnjih vrata s lijeve strane. gurnula je pritvorena vrata i ugledala tijelo prekriveno čistom plahtom na željeznom ležaju. cijela prostorija je zračila nelagodom. svijetlo je bilo jako oštro i bolno za oči . gospođica Amanda S., sama je odlučila otkriti lice preminulog . šuštavim i dubokim glasom odgovorila je potvrdno na pitanje gospodina s druge strane mrtvačkog stola- Da, to je moj otac Franz. njeno tijelo poprimilo je drhtavost leptira u letu, a pune i meke usne su trenom dehidrirale. nepomično je stajala pokraj njegovog tijela gledajući njegove ukočene i blago nasmješene usne na mladolikom licu. policijski dužnosnik je s tužnim prizvukom u glasu objasnio kako se radi o samoubojstvu. nije reagirala na to. te večeri njen je otac završio svoje igre sa mladim ženama koje su ga obožavale, ispunio je svaki dio života, sve je iskoristio i odlučio umrijeti sretan. našli su ga pokraj starog hrasta, čija je sjena bila najugodnija, a krošnja najraskošnija. jedan hladan metak u glavu bio je dovoljan i proliveno vino iz kristalne čaše kraj njegovog tijela. gđica Amanda S. se okrenula, pozdravila nazočnu gospodu i uzviknula "Odlično!". opuštenim hodom uputila se svom ljubavniku. on ju je obgrlio svojim snažnim, atletskim rukama i slušao s najvećom pozornošću i gledao najblažim pogledom. voli svoju gospođicu Amandu S. više no što je svoju ženu ikad volio, jer mu je uljevala sigurnost i radost kakva se teško nalazi. prislonio je njenu umornu glavu na svoje koljeno, vlažan poljubac prislonio je na njeno čelo i promatrao njen osmijeh usnuvši miran san.

05.06.2006. u 10:44 • 24 KomentaraPrint#

subota, 03.06.2006.

jeste li ikad bili toliko frustrirani što je netko iznimno sretan? puknucusmijeh kad se osmijeh rastegne preko cijelog lica, a oči su radosne k'o dvije šarene pikule, dok vi osobno doživljavate pad sistema izvaljeni na neudobnom stolcu i želite maknuti izraz takvog lica pred sobom. no, to je nemoguće..slika je urezana u vašu memoriju, kao neki iritantni nedostatak na tijelu i dođe vam da sami uzrokujete amneziju, jer ipak lakše je zaboraviti. headbang
ja se osjećam upravo tako sretno, ali moje lice ne traži osmijeh. moje su oči umorne i snene. čini mi se da Ona (sreća) nikad ne odlazi, nikad nas ne napušta. sjedi nestrpljivo i čeka naš poziv u svijet. Ona je tako snažna. ne osjeća se iskorišteno, samo zapostavljeno, jer mnogi ne znaju prepozanti pravo blago u sasvim malim djelima, riječima i mašti.
obuhvatila me poput dugačke vrpce..

od sad je ja čuvam.

03.06.2006. u 13:52 • 7 KomentaraPrint#

utorak, 30.05.2006.

tri suze

osjetila je njegovo prisutstvo u gustom i prljavom zraku koji ju je okruživao. dan je sparan i težak. mala biserna kap suze zaustavila se na kraju njenog krupnog oka. srce joj je poprimilo neobičan ritam. zamahnuvši glavom, par vlasi crne kose preletjele su preko tamnog, okruglog lica. bila je to žena profinjenog izgleda. u suknji boje zrele trešnje i crnom kaputiću sa žarko zelenom trakom koja joj je obavijala stuk. očekivala je njegov povratak nakon toliko godina, iako je shvaćala laž takvog nadanja i ushićenja. duboko je udahnula te nastavila koračati snažnim i sigurnim koracima niz ulicu. dvadesetak metara iza njenih leđa svoje korake su nizala tri gospodina vodeći kakav ozbiljan poslovni razgovor. najviši među nijma kretao se mlitavim hodom. vukao je noge stružući petama po užarenom asfaltu. vidljivo nezainteresiran zavukao je ruku u lijevi džep i sa izrazitom elegantnošću izvukao kutiju crvenog malbora. pripalivši predzadnju cigaretu, uz laki povjetarac dim cigarete mu je iritirao oči. iz crvenog oka potekla je neželjena suza kanuvši na vanjsku površinu dlana gospodinu do njega. nesvjesno je izvadio snježno bijeli rupčić iz desnog džepa kariranog i baršunastog sakoa i pokušao obrisati svoju suzu sa njegovog dlana. kao da nesmije ostati ni sekundu duže na toj pjegavoj i smežuranoj ruci. stigavši do ugla ulice, vrlo profesionalno ih je odzdravio, skinuvši šešir sa masne, prosjede kose te skrenuo na desnu stranu laganim i nečujnim okretom. nakon par koraka, pozornost mu je zaokupila ostarjela žena (ili se bar tako činila) što mu dovikuje sa drugog kata zgrade pokraj koje je hodao: " ej, imaš li cigaretu?!" začuđen takvim upitom, njegove namrštene obrve poprimile su znatiželjan izgled. lice žene sa prozora bilo je osušeno i iscrpljeno. bilo je to lice intenzivne pušačice i izmučene majke. živi sa dva beznadna propaliteta koja piju njenu krv i njenu muku. dva leša što leže u majčinom grobu, koja nije nikad imala snage da ih odgaja kao uzornu djecu, sada već preko dvadeset godina. žena koja sav svoj život provodi radeći kao čistačica u hotelu ne obazirući se na zlostavljanje od šefa jer i sam zna da nema volje raditi šta drugo. odjednom je nestala sa prozora i gospodin je produžio dalje s jednakim izrazom na licu. sjedila je pod prozorom s licem u siromašnim rukama. briše suzu sa obraza.

30.05.2006. u 12:23 • 13 KomentaraPrint#

nedjelja, 28.05.2006.

DOVIĐENJA DRUŽE MOJ


Dovđjenja, dragi, doviđenja;

Ti mi prijatelju jednom biješe sve.

Urečen rastanak bez našeg htjenja

Obećava i sastanak, zar ne?


Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova

Nemoj da ti bol obrve povije-

Umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,

Al' ni živjeti baš nije najnovije


Image Hosted by ImageShack.us

autor pjesme jest Sergej Aleksandrovič Jesenjin. osoba na slici je taj ruski pjesnik.
ovo je jedna od pjesama koja je bar na mene mnogo utjecala uz pjesmu "Crni čovjek", pa se nadam da će bar nekome pružiti zadovoljstvo čitajući je.
--------------------------------------------------------------------------------------------------

netko je uživao dok je stvarao ovaj svijet pun krasota. netko je promatrao svaki pomak na ravnoj liniji razvoja životinja, biljaka i čovjeka. ali mora postojati onaj koji se okrenuo, zaboravio, stao i počeo vraćati sve u pustoš. počeo je svojim duhom i kada duh nije mogao podnjeti više, na drugima je da poprave iskrivljenost njegovih oljuštenih obraza. prešao je u stanje vegetacije i izjedanja siromašnih kostiju svojom krvoločnom čeljusti i oblizivanja tuđe čovječnosti svojom okorjelom pljuvačkom. nije ga sram hodati po mladoj livadi koja je tek okusila kišu i ljubav sunca. nije mu žao što će njegov otisak biti trajna i neizbrisiva posljedica sljedeće sekunde. naravno da neće, ta on takvo što ne razumije..nema čime razumjeti patnju koja nije za sve krivac. ooo, prekasno je da ga ubijemo. on još uvijek ima suradnike. da!pohlepu, ljubomoru i mržnju. dobitna kombinacija za propast poštenja i zagrijanog srca.

28.05.2006. u 17:27 • 8 KomentaraPrint#

petak, 26.05.2006.

kaktus za pokojnog tozu

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


astrophytum capricorne

(ovakav sigurno nemaš)
kiss

26.05.2006. u 11:32 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.05.2006.

oprali su me, ali samo do pola!

jedan kišom obliven dan. dan osmjeha na licu sa vidljivom tugom na kapcima. iscrpljene ruke dizale su se u zrak, a noge su pokušale uhvatiti svaki dio ceste. svi smo nicali poput šarenog cvijeća iz gomile.očekuje nas duga staklena staza na kraju pozdrava. teško je odustati. cigareta, kava, početak, sredina i kraj svakog dana. mi smo birali vrijeme. zaboravljali i prisjećali se. one mršave i bijele ruke mog prijatelja, bile su najsnažnije. mah
..
usnula sam. dječak sam postala. izgubljen. usporen. vikali su na mene, jer nisam bio u stvarnosti. halucinacije su me dizale do prvih crnih oblaka. vizije u mojoj glavi potresle su me. izgubio sam se kad nisam trebao biti stvaran. trebao sam naučiti ljude da pišu različita pisma.

teško je nekoga razumjeti. yes

25.05.2006. u 12:44 • 6 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.05.2006.

br. 0 je moje rođenje

samo sam čula pritajeni zvuk iza sebe. uz titravu svijetlost svijeće oživjela sam u trenu. nakon sati tužnog lica i pokoje usputne riječi, moj duh se probudio poput uspavane ljepotice što ljepotu prirode dugo nije vidjela. zamislim se nad sobom o vlastitim mislima, toliko su bezbrižne, daleko od gluposti i lažnih obećanja (vlastitih i onih tuđih), visoko iznad neugodnog smrada sranja usađenog u ljude. rijedak je takav moment, ali u meni traje, nadopunjuje se iznova.. ispunjuje moje neznanje, tj. zamjenjuje ga znanjem. greške mi tako mile postaju, one imaju dobru volju pokazati na istinsko "dobro". sve bliže je riječ spoznaje. moje spoznaje. na kotačima autobusa kreće se moje tijelo i moja sjena..samo trošne zgrade izgledaju čvrsto. pomisao da sam jedinstvena ozario se na prljavim i od pare zamagljenim prozorima istih zgrada ovog nezaboravnog Zagreba. u tom trenu nitko nije ostao podcijenjen, ni primitivni seronja, ah pa ni egocentrični intelektualac. tu sam bila samo ja, odvojena od tebe, njega, nje, onih na prva četiri sjedala autobusa 109. hodam takvom mekanom smirenošću, ali krvna zrnca mojih žila svijetlost oponašaju. to je već treća doza sreće koju sam iskoristila. treća injekcija nepoznate kemikalije složene samo za čovjeka. neki novi element u periodnom sustavu koji nema ime.


PEARL JAM
Image Hosted by ImageShack.us
velika želja (26.09.)

21.05.2006. u 17:40 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 18.05.2006.

uredu je. ne! ja ne trebam apsolutno nikoga. ooo...pa pogledaj imam ih sve, sve na jednom dlanu. male bube su na mom dlanu. O! vidi, vidi...jedna je odletjela..i druga...i treća! roj buba je sad na nebu, ali Ona bez krila je pala..pregazila sam je.
zašto sam tako neobazriva?

Image Hosted by ImageShack.us

18.05.2006. u 18:05 • 4 KomentaraPrint#

subota, 13.05.2006.

sljedeća pjesma zahtjeva veliku koncentraciju. zato, oni koji u trenutku čitanja nisu puni koncentracije bolje je da ne zamaraju svoje moždane vijuge. ovo je samo pjesma koja govori o suprotnostima i koliko su važne. jer da nema crnog ni bijelo nebi postojalo.

Gdje je čista kiša da opere zaprljane obraze?
Gdje je srce iskreno što glumeći opstaje?
Gdje je nježan osmjeh iskorišten previše?
Gdje je jasan znak što kazuje da gubitnik ne ostajem?
Gdje su lake misli neograničene slobode?
Gdje je topla ruka što pozdravlja razlike?
Gdje je vječna igra života?
Gdje je krivi put na kojem ostavljam tragove?

Sad nema puta, ni onog što vodi u nepoznato.
Nema kiše da ispere bolne riječi.
Nema srca da voli i čuva.
Nama osmjeha da ozari tugu.
Nema znaka da mi ukaže grešku.
Nama misli što drže me na zemlji.
Nama ruke da me uhvati u padu.
Nama igre
..sve je izmišljeno.

Gdje je prazna soba što suze moje čuva?
Gdje je čvrsto tlo što para moja koljena?
Gdje su legla crvi da mi prave društvo?
Gdje je žarko sunce što me uči vidjeti?
Gdje je trak ljutnje da me utješi?
Gdje je moć mržnje što oslobađa?
Gdje je suhi pijesak što ga moja voda hrani?
Gdje je nedodirljiva sjena, moj vječni pratilac?

Sad nema sjene, da ostavi trag.
Nema sobe, da čuva osamu.
Nema tla, da molitvu sasluša.
Nema crvi, da se samnom smiju.
Nema sunca novog početka.
Nema ljutnje, ona prekida moj glas.
Sad nema mržnje što otvara vrata.
Nema pijeska da prekrije sve što je izmišljeno.

Gdje je dim, težak i gust?
Gdje su crni špijuni da otkriju istinu?
Gdje su moje želje što uljevaju nadu?
Gdje su dobri ljudi, da im se pridružim?
Gdje je neodređeno vrijeme, tako prolazno i tiho?
Gdje je draga sreća, iznenadna i promjenjiva?
Gdje je koraljna ljubav, savršena i pohlepna?
Gdje je tragična smrt sa najljepšim zvukom?

Sad nema dima, tako teškog za podnijeti.
Nema špijuna da otkriju život moj.
Nema želja da ispune žudnju.
Nema ljudi ni dobrih, ni loših.
Nema vremena, izgubljeno je u sebi.
Nema sreće. Tko ju je izmislio?
Nema ljubavi, nismo je vrijedni.
Nema smrti, zauvijek patimo.

Gdje je sram što me ponizuje?
Gdje je sveznajuća sudbina da sve svrši?
Gdje je moj stranac?
..voliš me previše!
Gdje je čvrsta volja koja gura me poput životinje?
Gdje je jučer da me suoči s prošlošću?
Gdje je danas? Spominjemo ga. Nema ga.
Gdje su sutra, pronicljiva i neostvarena?
Gdje je žedna pustinja, mjesto da nestanem?
Gdje su modri valovi? Nose me..

Sad nema srama što me drži budnom u noć.
Nema sudbine. Prebolno je. Umrla je.
Nema stranca.
..On voli me previše.
Nema volje, davno odustala je.
Nema jučer, da zatvori uspomene.
Nema danas. Nikad nije bilo i neće ga biti.
Nema sutra, ukradena su slabijima.
Nema pustinje tako široke, da me pretvori u svoje zrno.
Nema valova! S kim ću plakati?

Gdje si Ti, moj predivni zvuče?
Gdje si Ti, za koga vrijedi plakati?
Gdje si Ti, najdublja misli?
Gdje si Ti, šareni svijete?
Gdje si Ti, s poljupcem kraj uha,
da čujem glazbu tvoga daha?
Gdje si Ti?
Gdje je raj?
Reci mi,
želim doći.





13.05.2006. u 15:10 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.05.2006.

evo ga na..opet! promjenih! ..čini mi se da vas to stvarno nervira lud pa vrijeme je da ne obraćate pažnju samo na takve stvari ako već dođoste čitat šta piše........................................ali kako god vam drago! party
do sljedećeg pisanja..........

11.05.2006. u 09:52 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.05.2006.

dobra večer! jer upravo je 21h i 19 min...itd.


nisam se pripremila da krenem dalje. krenem pokraj travnate livade. puna je cvjeća koje zrači. zaista je bujna..travka do travke.
cvijet do cvijeta. zasigurno je jutro..da! mora da je jutro. rosa se spušta niz zelene listove. niti jedna kap nije dotakla dno. sjaj žute kugle ih spašava..hladi svoje obraze. ne čudim se što sam to primjetila.

04.05.2006. u 21:12 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 19.04.2006.

čini mi se..svi su poludili. ljudi oko mene. svi su poludili. bilo bi lijepo kad mi smislili igračku za odrasle. tako bi bilo lijepo smirit se. željela bi da me bar neizmjerna sreća puca.winkpa ne tražim previše. znaš li onaj trenutak? paraliziranost svakog mišića. iznenađenost vrućine koja te obavija. poput mumije sreće. srce kuca tako ubrzano. nepravilno. ali ne kuca samo ono. sve skače. uzbuđenost i ekstaza sada vladaju. sve se odvija kao ubrzani film. uvjerili smo se. sve što je lijepo kratko traje. nema nimalo laži u tome. uživaš. topiš se u vlastitoj sreći. kome zahvaliti?



19.04.2006. u 16:04 • 11 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 17.04.2006.

ja govorim ono što razum shvatit može.
osjećam ono čemu riječi nisu dovoljne.
..one tako bole.
dolazi mi ljubav..
..dolazi.
otkriva svoje otiske, ostavljene na meni
i ja ih nosim kao zlatne medalje.

rušim temelje vlastitog početka,
gradim nove katove..
..do neba vode me.

privedi krivca za ove optužbe.
iz žičanih zastora neka trunu u prah.
onaj tko ih je stvorio, pogađa u dušu.

17.04.2006. u 10:35 • 6 KomentaraPrint#

nedjelja, 09.04.2006.

zatvoreni krug

neizmjerno mi se gadi kad moram gledat u sunce, a ono mi kadkad ništa ne govori. čak me ne želi zasljepiti svojim sjajnim zrakama. možda se osjeća jako snažno, pa zar i nije? sada ne razmišljam o suncu kao o propasti. jer nakon toliko vremena(možda je to samo malo vremena) i dalje sije, i onda kad ga ne vidim.


ti i ja smo ljudi.. koliko toliko!
ti i ja i oni(oko nas) šarena su slika.

slika na platnu puna boja, najrazličitijih nijansi. naslikana od ruke talentiranog umjetnika sa psihičkim manama. .. da to smo bili, ali sad smo prekriveni masnom, crnom bojom i svi joj se dive. takva jednobojna slika smiruje životinje. mogu li ja samo nešto reći?.. - vjerujem da imamo ruke, u ovom trenutku jako hladne.. možemo li rastrgati tu rešetku crne boje iznad nas? šarene , potopljene boje se straše posljedica..što misliš zašto pomišljaš na samoubojstvo? - vjerujem da nam je svima ostalo nešto malo pameti, jer nam je stalo.. stalo do sebe, onog drugog, onog sljedećeg i tako u nedogled..redosljed je nebitan. istina je da imamo i dvije noge..bar većina- a i to je nevažno. stani na noge, unutar sebe osjeti trag cipele. neka te podsjeti da si i ti čovjek kojeg će primjetiti prije nego lažljivu crnu boju.

tako se slika podrapala.


09.04.2006. u 14:49 • 3 KomentaraPrint#

petak, 24.03.2006.

samo jedna mala glupost vodi do 'filozofije'

hehehe..koliko gluposti čovjek može u jednom jedinom danu izgovoriti. dok se pametne misli jedva naziru.
koliko se nezgoda u danu može dogoditi. dok se sreća teško pronalazi.

24.03.2006. u 16:58 • 2 KomentaraPrint#

petak, 17.03.2006.

što se tiče pojavljivanja u određenim životima..a ponajviše tvojemu. vidimo se uskoro.

strahovi zauzimaju svoje mjesto više od očekivanog.

17.03.2006. u 12:15 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 15.02.2006.

samo početak


pozvana sam da tražim ljude
one što govore: "nek svijeta nestane"
iz zrna pjeska da pretvorim žal
predivnu obalu što more prekriva.
pjeva najljepšu pjesmu
rastvara najljepšu sliku
dozvoljava valima da dotaknu ispod
sjemena tog straha.

odzvanja u mojim ušima
zvuk srca same zemlje
njenih očiju žar blijedi, glas je tiši
tih kao tuga
jednak glasu patnje što
pjesnika doziva, da stvara riječima
i sniva snove otuđene.

mirna obala još uvijek me doziva
šumom valova ona se otvara,
pjeva tihim glasom..
gotovo šapat na zlatnom tanjuru.

nisu me učili da grijeh je izmišljen
on za mene postoji
na pragu beskraja , u noći duhova
što lebde nad tobom.

moja vodilja je srce patnika
on zna da nema izlaza.
samo miris me vodi do onog
što vuče sve bliže treptaju
svijetlosti i njene nježnosti.
ona tiješi najdublju prijevaru u samom sebi.
gleda me očima boje bogova
ja ne poznajem takve stranice ove knjige.

i kiša pada.
briše otiske smijeha.
sve je parodija bez publike
da joj poda njenu čar.

15.02.2006. u 12:18 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< rujan, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

rasprava o utjecaju globalnog zatopljenja na razmnožavanje malih žutih mrava sa šest nogu.ha ha ha

Image Hosted by ImageShack.us
pušenje dozvoljeno

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Umorna


Umor je duboko u meni
riba u vodi, podrum u kuci
Umor je na rubu usne
rec upucena nekom ko odlazi
nekom ko odlazi...

Vodi me, vodi me,
vodi me na vodu...
Vodi me, vodi me,
vodi me na vodu...

Zar ne vidis, da mi se oci sklapaju?
Zar ne vidis da mi se oci sklapaju...

Odmori me, zatvori me
zamotaj me, umotaj me
poklopi me, odlozi me
odahni me, udahni me
opusti me, otpusti me
ponesi me, odnesi me
polozi me, ostavi me
ostavi me, ostavi me

Zar ne vidis da mi se oci sklapaju!
Zar ne vidis da mi se oci sklapaju...


(ekatarina velika)



Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Maurits Cornelis Escher


Image Hosted by ImageShack.us
...I am painting pictures which make me die for joy, I am creating with an absolute naturalness, without the slightest aesthetic concern, I am making things that inspire me with a profound emotion and I am trying to paint them honestly.

-- Salvador Dalí

ALONE
From childhood's hour I have not been
As others were; I have not seen
As others saw; I could not bring
My passions from a common spring.
From the same source I have not taken
My sorrow; I could not awaken
My heart to joy at the same tone;
And all I loved, I loved alone.
Then- in my childhood, in the dawn
Of a most stormy life- was drawn
From every depth of good and ill
The mystery which binds me still:
From the torrent, or the fountain,
From the red cliff of the mountain,
From the sun that round me rolled
In its autumn tint of gold,
From the lightning in the sky
As it passed me flying by,
From the thunder and the storm,
And the cloud that took the form
(When the rest of Heaven was blue)
Of a demon in my view
.

Edgar Allan Poe